Kao jednim potezom kista namočenog u crnu boju po bijelom papiru. Bahato, samouvjerno, s puno pompe oko sebe, kako dođoh, tako i odlazim. Ne pamtite loše trenutke, samo one lijepe, uvijek imajte sliku mene u bijeloj, savršeno širokoj suknji s jednim od mojih točkastih rajfova kako ponosno koračam gradom uz live verzije Bijelog dugmeta u mp-3u. Otkrila sam da mi najviše od svega pomaže da jednostavno sjednem u taxi i odvezem se do Tiffany-a. To me odmah umiri, ona tišina i dostojanstena atmosera; tamo vam se ništa strašno ne može dogoditi, uz one ljubazne ljude u elegantnim odijelima i onaj divni miris srebra i lisnica od krokodilske kože. Kad bih u stvarnm životu našla neko mjesto gdje bih se osjećala kao kod Tiffany-a, onda bih si kupila nešto pokućstva i nadjenula ime mačku. ::Holly Golightly; Doručak kod Tiffany-a:: Znajući da sam ostavila dubok trag u životima sveukupne nacije, umjesto njoj samoj, vraćam se sebi, u vječnoj nadi kako ću jednom ipak pronaći svoje mjesto pod suncem. ...uz nadu da ćemo se susresti u neko novo vrijeme i na nekom novom mjestu... ...neću vas zaboraviti, Zlobna&Zla... ...a tko zna, možda se jednom i vratim... Zbogom!